view_headlineRat umjesto ljubavi

Kada Starica Starca ( Baba Moșului ), bivša božica ljubavi iz drugih vremena, pomiješa ljubav s ratom, imamo ovu planetarnu situaciju. Obično u stvaranju imamo ovu situaciju samo na izlasku iz noći Velike godine – to jest, na izlasku iz Pakla i ulasku u Raj – gdje se Bijeli Zec noći, koji je proveo vječnost u svojoj bivšoj noći od 2400 godina, budi pred zabavnom stvarnošću. Ona ne zna što je ljubav, ništa osim pobune. I tako se u stvaranju rađa rat.

Koncept ljubavi na izlasku iz Pakla je zanimljiv, posebno iz ženske perspektive Starice Starca. Unatoč svojoj vanjskoj čarobnjaštvu, osjeća se nemoćno zbog unutarnje ružnoće koja se zrcali u perspektivi Starca. To u njoj rađa osjećaj nepravde i nejednakosti – što, očito, može dovesti samo do rata.

Do ovog rata koji neprestano osjećamo u stvaranju. Do ove mržnje i osjećaja napada na razini stvaranja. Sve zato što, u arsenalu velike vještice stvaranja, pojam ljubavi nije postojao mnogo epoha.

U ovom se času pitam: ako Starica Starca ne poznaje ljubav, tko onda služi toj ulozi ljubavi na ovom usnulom planetu? Mislim da možda ovaj nedostatak razumijevanja ljubavi može roditi samo njezinu suprotnost – to jest, u ovom slučaju božanskog nejedinstva, rat. Znači li to da bi sjedinjenje donijelo planetarnu ljubav?

Sjećam se što je Starica Starca rekla u jednoj objavi: da ona vraća vrijeme i, zbog značaja ovog čarobnjaštva - što bi podrazumijevalo ponavljanje njezine dvije epohe do sljedećeg prijelaznog razdoblja - položili bismo ispit prolaska kroz Pakao još jednom.

Što bi, prema zakonima stvaranja, značilo šest doba u čistilištu za veliku vješticu, kakva se čini u svojoj posljednjoj inkarnaciji na dan Velike godine, zbog njezine pobune protiv vlastite uloge u stvaranju - uloge koja je, na dan Velike godine, bila suprotna njezinoj ulozi u noći Velike godine.

Upravo u tom smislu mi imaju u stvaranju ovaj sedmogodišnji prijelaz kroz epohe, kako bi posredovali prilagodbu višim ili nižim razinama svijesti. Međutim, nejedinstvo i pobunu na takvoj razini imamo samo na izlasku iz Pakla (to jest, noći Velike godine) i ulasku u Raj. Kamo vodi ova pobuna, svi možemo vidjeti.

Kroz neusklađenost takve monumentalne majstorice s njezinom vlastitom ulogom u stvaranju, shvatio sam da imamo suprotno od usklađenosti – to jest, pobunu – što je dovelo do planetarnog učinka kaosa u stvaranju, zbog dualnosti ovog svijeta predstavljene našom podjelom od noći Velike godine.

Zakon ljudskog oblika kaže nešto ovako, u mom prijevodu kao „mistični shizofreničar“ (naziv koji nudi Starica Starca): ako se plus i minus ne uravnotežuju, cijelo stvaranje prolazi kroz proces samouništenja. I iz ovog samouništenja, rađa se drugo značenje u stvaranju – posebno u kontekstu gdje ženski kolektiv (to jest, minus, stup Mjeseca) mora biti predstavljen od strane nekoga.

To znači ili da igramo bez Majstorice br. 6 u stvaranju, u danu Velike godine – što bi bilo urnebesno iz perspektive tako velike majstorice, da je blokirana u stvaranju vlastitim lekcijama iz Pakla – ili da će Majstorica br. 6 kasnije, kao rezultat ove igre, igrati svoje značenje.

Što također dodaje implicitnu ljubomoru ovoj misli, u viziji Starice, osim ovog osjećaja rata koji osjeća prema Starcu. Dakle, kao lekcije imamo neshvaćene lekcije o stvaranju: lekciju moći, ljubavi, rata, ljubomore, izdaje, krađe, ruganja, razvrata, samog stvaranja. A nerazumijevanje tih lekcija vodi nas do ovog planetarnog kaosa - jer te lekcije stvaranja nikada neće biti naučene?

Je li perspektiva rata iz Pakla u Raju možda ljubav? Ostaje za vidjeti. Ali dileme stvaranja su velike, posebno kada razmišljam o značenju velike vještice stvaranja, o njoj, o njezinim područjima i njezinim obožavateljima, koji se nalaze u izlasku sunca dana Velike godine – izlaska sunca koji, očito, dolazi s Istoka i Sjevera i osvijetlit će i otopiti ovu planetarnu maglu nad njezinim bivšim područjima, bez obzira na sve.

Pobuna je bila duhovno edukativna, posebno kada počnete shvaćati prirodu lekcija učenika ovog oblika kroz perspektivu lekcija koje je otvorio Bijeli Zec, a koje se odražavaju u njihovim lekcijama: laži, bijeg, izdaja, ruganje, dekadencija – koje su se, očito, pokazale kao „mamini sinovi“, odnosno Starice Stvaranja.

Veliki ratnici, pod utjecajem vjerovanja velike vještice, koja je dvije epohe vjerovala da u stvaranju nema ništa superiornije od nje i da nitko nije mogao zahtijevati odgovornost za njezina djela.

Što je bilo točno. Ali ta je iluzija donekle uništena 2019. godine, i od tada do sada, ta je iluzija blijedjela iz dana u dan, sa svakom lekcijom koju je Starica Starca stvorila svojom neposlušnošću. Što nas vraća ovom planetarnom kaosu. Toliko rata i mržnje, ljubomore, jer Starica Starca ne zna tajne klanjanja, značenja stvaranja. Ili, vjerojatno, nije shvatila da je ratna zarobljenica sa slobodnom voljom u stvaranju.

Noć se zatvorila i neće se vratiti još šest epoha, a ovaj kaos u stvaranju može se nastaviti samo u svjetlu kroz red – koji se rađa samouništenjem kaosa.

Kako ova priča završava – bitka između tame ovog svijeta i svjetla ovog svijeta na Nebu – predvidljivo je.

Pogotovo kada shvatite da je svanulo jutro, a teta Yin – ona koja vlada na teritorijima Zapada i Juga – nije gospodarica unutar ove planetarne škole, već samo ponizna sluškinja Sunca, koja je dosegla kraj svog mandata ulaskom u Kraljevstvo Sunca, gdje se klanja pred svojim Suncem, kako bi odigrala njegovo suprotno značenje u stvaranju, prema sat velike godine.

Za učenike ovog oblika, pitanje ostaje: Quo vadis?

Prema samouništenju, zajedno s mračnim oblicima noći Velike godine?

Ili prema svjetlu i smislu u stvaranju?

Uostalom, tko igra ulogu ljubavi na ovom planetu?

Možda je odgovor bolno jednostavan: nitko. Ne zato što ljubav ne postoji, već zato što su je oni koji su je trebali predstavljati zaboravili. A u svijetu u kojem nitko više ne glumi ljubav, rat postaje jedini preostali spektakl.

Uredničke napomene:
Ovaj članak je živi dokument koji je trenutno u razvoju. Iako automatizirani prijevod osigurava pristupačnost, nijansirani koncepti mogu zahtijevati konzultaciju izvorne rumunjske/dačke verzije radi potpune filozofsk